Barun: Pravaši su tražili maksimalni popust za sve

Tadija Barun

Slobodna Dalmacija, 21. veljače 2011.

Na pokušaj manipulacije i obmanjivanja javnosti reagirao je naš vijećnik iz Solina, Tadija Barun. Tadija Barun je inače bio predsjednik HČSP-a, nakon Luke Podruga sve do 2006. godine.

Danas je vrlo aktivan vijećnik podružnice grada Solina. Prenosimo u cijelosti Barunovo reagiranje na neistine koje dolaze iz krugova nesklonih pravaškoj ideji i nauku Oca Domovine dr. Ante Starčevića.

klikni na foto

Stop progonu hrvatskih branitelja - 26. veljače u Zagrebu

S obzirom na još neviđenu medijsku blokadu kojoj je izložen prosvjed STOP progonu hrvatskih branitelja, najavljen za dan 26. veljače 2011.g. u Zagrebu, Trg Bana Jelačića , s početkom u 13,00 sati, Hrvatska čista stranka prava poziva sve kojima je stalo do Domovine neka dođu na PROSVJED, koji je zadnji mirni prosvjed u ovoj izdanoj i prodanoj državi.

Bog i Hrvati! Za Dom Spremni!

Ana Duvnjak na čelu Mladeži HČSP-a Virovitice

Virovitica, 17. veljače 2011.

Ana Duvnjak, 18-godišnja učenica imenovana je za povjerenicu Mladeži HČSP-a Grada Virovitice. Molimo svu mladež zaiteresiranu za rad Mladeži HČSP-a u Virovitici neka joj se jave na telefon 098/9107-137 ili email: anad1904@hotmail.com

Bog i Hrvati!

Mladež HČSP-a

HČSP primio u svoje redove 350 novih članova

Zagreb, 14. veljače 2011.

U posljednje vrijeme događa se prava najezda novih članova HČSP-a. Ovih dana pozitivno je riješeno 350 zamolnica za članstvom, te smo danas poslali 350 iskaznica novim članovima. Novi članovi koji nam u sve većem broju pristupaju, su iz svih krajeva Hrvatske. Malo brojniji od ostalih dijelova, su članovi iz Zagreba, Karlovačke županije i Primorsko-goranske županije. Na razmatranju je još preko 200 zamolnica, za koje vjerujemo da će u većini slučajeva biti pozitivno riješene, jer je riječ o mladim i neopterećenim ljudima. Nastavljamo našu politiku koja privlači mlade i jedino na taj način (za sada) možemo lustrirati hrvatsku političku scenu.

Bog i Hrvati! Za Dom Spremni!

HČSP u Dugoj Resi utemeljila svoju najmlađu podružnicu

Duga Resa, 19. veljače 2011.

U Duga Resi je utemeljena podružnica Hrvatske čiste stranke prava. Za predsjednika podružnice izabran je Borna Grgurić, za dopredsjednike Dominik Žganjer i Martin Maričić a za tajnika Mislav Benić. Na utemeljiteljskom Zboru nazočio je predsjednik stranke Josip Miljak sa suradnicima i Tomislav Hauptfeld predsjednik ŽV-a Karlovačke županije.

Predsjednik stranke je Zbor pozdravio prigodnim govorom u kojemu je izrazio ponos i veliku sreću za pravaštvo, obrazloživši to činjenicom da je u Duga Resi HČSP dobila najmlađu pravašku podružnicu, ne po stažu, nego po njezinim iznimno mladim, ali vrlo svjesnim pravašima i domoljubima. Zbor je govorom pozdravio i predsjednik ŽV-a Tomislav Hauptfeld.

Na kraju Zbora, govorom se obratio i izabrani predsjednik podružnice HČSP-a Duga Resa, Borna Grgurić, koji je zahvalio na izboru i povjerenju, te naglasio problematiku mladih Duga Rese i općenito mladih Hrvatske, pozvavši ih da ne sjede po kafićima i tako gube vrijeme, nego neka se aktivno zauzmu za probitke mladih, a time i jačanje vlastite domovine.

Nakon Zbora, posjećeno je spomen obilježje poginulih branitelja iz Domovinskog rata, 137. Dugoreške brigade. Posjećen je bivši zatvor OZN-e, u kojemu je stolovao krvnik Josip Boljkovac. Na tim mjestima su zapaljene svijeće. Kod zloglasnog zatvora OZN-e, govor je održao predsjednik stranke Josip Miljak s naglaskom na zastrašujuća mučenja koja su se tu odvijala, a potom i na stratišta na kojima su ti zatvorenici završavali. A što je najstrašnije, njihov krvnik i krvnici još slobodno i nekažnjeno žive u "demokratskoj" Hrvatskoj.

HČSP znatno otežava pristup Hrvatske EU – Josip Perković i družina u panici

Köln, 13.02.2011.

http://www.vecernji.hr/vijesti/hrvatska-sporije-uniju-zbog-neizrucenja-udbasa-clanak-252077

Pozivom na sutrašnje izdanje njemačkog magazina Focus “Uhidbeni nalozi za ubojstva hrvatskih emigranata otežavaju pristup Hrvatske Europskoj Uniji” i pisanje DTS (Nachrichtenagentur - njemčka novinska agencija) vijest su munjevitom brzinom prenjeli gotove svi njemački mediji. Kao što je poznato Nijemci traže izručenje Borisa Brnelića, Ivana Cetinića, Ivana Lasića, Marina Modrića, Zdravka Mustača, Josipa Perkovića i Brune Smokvine.

Prema „Focus“-u, glavni optuženi Josip Perković je se nedavno kroz dva pisma upućena kontrolnoj službi njemačkog Saveznog parlamenta (koja zasjeda tajno) žalio radi istage njemačkog Državnog odvjetništva. U pismima je navodio da je on u vremenu preokreta počekom 1990.-ih dobro surađivao sa njemačkim obavještajnim službama, navodi DTS pozivajući se na pisanje Focusa čije tiskano izdanje izlazi u ponedjeljak 14. 2.

Focusovo pisanje na tragu je traženja izručenja odgovornih za 39 ubijenih hrvatskih emigranata u Njemačkoj, koje je najprije u zahtjevu Europskom parlamentu prošle godine zatražila podružnica HČSP iz Njemačke. Europski parlament na svojoj sjednici održanoj 28. lipnja 2010. prihvatio je Peticiju i tražio očitovanje Europske komisije. Europska Komisija je (2009-2014) na svojoj sjednici održanoj 02. rujna 2010. raspravljajući o Peticiji Hrvatske čiste stranke prava zaključila i publicirala da će Hrvatska biti obavezana BEZ IZNIMKE izručiti osobe koje se terete da su počinili političko motivirana kaznena djela.

Izručenje Njemačkoj ili procesuiranje Perkovića i družine HČSP je tražila i na nedavnom prosvjedu u Maiznu prilikom dolazka Ive Josipovića u Njemačku.

Predsjednik Republike primio izaslanstvo HČSP

Zagreb, 12. siječnja 2011

U okviru redovitih susreta s hrvatskim političkim strankama, predsjednik Republike Hrvatske dr. Ivo Josipović primio je izaslanstvo Hrvatske čiste stranke prava (HČSP) u kojemu su bili Josip Miljak, predsjednik, dr. Zlatko Šram i Ivan Lozo, međunarodni tajnik.

Razgovaralo se o hrvatskom članstvu u Europskoj uniji, gospodarskoj situaciji u Hrvatskoj, provedbi reformi te drugim političkim pitanjima. Predstavnici HČSP izvijestili su Predsjednika Republike o programu i radu svoje stranke i pripremama za izbore.

Ured Predsjednika

Hrvatska mora suspendirati odluku o aboliciji srpskih zločinaca

Piše: Josip Miljak

Zagreb, 9. siječnja 2011.

Do kada će nas mrcvariti i ponižavati. Dosta je prenemaganja i glupih žalopojki, ogorčenosti, konsternacije, nevjerice i kojekakvih mazohističkih izljeva emocija, kada se iznenada uhiti hrvatski branitelj. Što će se dogoditi kada odkukamo i apsorbiramo već uobičajenu dozu samosažaljenja? Ne će se dogoditi apsolutno ništa, prepustiti će se „institucijama“ da odrade svoj posao jer kako nas uvjeravaju, Hrvatska je pravna država. Ako je pravna država, i takva treba biti, ali zbog toga ne mora biti glupa država. Naravno, riječ je o najnovijem uhićenju hrvatskoga branitelja na granici pri ulasku BiH, Vukovarca Tihomira Purde. Purdi i ostalim braniteljima naša kuknjava ne će pomoći, oni su ostavljeni na milost i nemilost bezumnoj politici koja je omogućila ovakav njihov beskrajni progon.

Ta politika vuče svoje korijene iz 1996. kada je Petar Kljajić, tadašnji predsjednik suda u Osijeku, potpisao aboliciju za 12.500 srpskih zločinaca, na zahtjev Europske Unije. Je li time zadovoljena pravna država, tako da se aboliraju agresori a da se dan danas progone branitelji i još k tomu oni koji su prošli srpske logore. Umjesto da se u najmanju ruku progone njihovi tamničari koji su ih mučili i ubijali u tim logorima, Srbi sada nastoje dovršiti što su tada omaškom propustili. Za posjeta srbijanskoga predsjednika Tadića Vukovaru, prije dva mjeseca, Vojislav Stanimirović izjavljuje da Srbi uopće nisu počeli rat u Vukovaru, a ovih dana 5. siječnja 2011. on dobiva nagradu „Nikola Tesla“, od SNV-a. Ako tomu dodamo smanjenje kazne Veselinu Šljivančaninu, krvniku s Ovčare, sa 17 na samo 10 godina i to da za razaranje Vukovara i masovna ubojstva nitko od nalogodavaca nije odgovarao, onda se moramo upitati je li Hrvatska žrtva jedne pokvarene politike ili vlastite naivnosti i nebrige.

Hrvatska čista stranka prava, smatra da je sada gotovo svejedno tko je ili što je dovelo do ovakve situacije, sada je kasno za popravke kada je ogromna šteta već počinjena. Hrvatska ako želi biti država i ako želi da ju poštuje tzv. međunarodna zajednica, i susjedne države osobito Srbija, mora povući odlučujuće poteze. Održavanje ovakvoga stanja psihoze, stalnih uhićenja i progona hrvatskih branitelja, nije više moguće, to mora odmah prestati. Hrvatska vlast mora žurno suspendirati odluku o aboliciji svih srpskih zločinaca i pokrenuti protiv njih kaznene postupke i raspisati međunarodne tjeralice. Također treba poništiti Sporazum o izručivanju koji je u lipnju 2010. potpisala sa Srbijom. S cincarskom čaršijom se ne možete boriti pravnim sredstvima, tu gdje vlada hajdučija, jedini argument je kontra sila, u ovomu slučaju masovno uhićivanje srpskih zločinaca, kao mjera reciprociteta. Za početak možemo uhititi nagrađenog Vojislava Stanimirovića, pa neka dokazuje svoju nevinost narednih dvadeset pet godina.

U Zagrebu, 9. siječnja 2011. Josip Miljak, predsjednik

Nazivi političkih stranaka

Zagreb, 10. siječnja 2011., piše: Ivan Škrlec

Na internetskim stranicama Ministarstva uprave Republike Hrvatske uredno je naveden Zakon o političkim strankama, kojim se utvrđuje pravni položaj, uvjeti, način i postupak osnivanja, registriranje i prestanak rada političkih stranaka. Dakle, na svakome tko poželi osnovati novu stranku na hrvatskoj političkoj sceni jest poduzeti sve korake u skladu sa za to zakonski propisanom procedurom. No, što predstavlja osnivanje političke stranke koja izravno krši zakon?

U točki 2 / članak 11 Zakona o političkim strankama od 30. srpnja 1993. godine stoji sljedeće: ''Odbit će se zahtjev za upis u registar političkih stranaka ako se naziv jasno ne razlikuje od naziva već registriranih političkih stranaka. Ako se Ministarstvu uprave dostave dva ili više zahtjeva za registraciju političke stranke s istim nazivom, odobrit će se zahtjev za upis one političke stranke koja je prva podnijela zahtjev.'' Zakon je mijenjan i nadopunjavan 1996., 1998. i 2001. godine, no točka 2 / članak 11 nikada nije mijenjan.

U registru političkih stranaka, pod rednim brojem 19, nalazi se Hrvatska stranka prava (HSP), uvedena u registar 27. veljače 1990. godine. Hrvatska čista stranka prava (HČSP) registrirana je 25. veljače 1993. godine pod rednim brojem 83. Promatrano s povijesnog gledišta, nitko nema pravo osporiti nazive HSP i HČSP, jer je oba naziva (u skraćenom obliku, bez pridjeva hrvatska) osmislio dr. Ante Starčević, otac pravaštva, sa svojim suradnicima još 1861. godine, odnosno 34 godine kasnije. Ako bi netko i imao namjeru osporiti naziv HČSP temeljem Zakona, to ne bi mogao učiniti jer je stranka obnovljena prije njegova donošenja.

U registru se još nalaze, od pravaških stranaka, Hrvatska stranka prava - 1861 (red. br. 97; 17. srpnja 1995.), Autohtona - hrvatska stranka prava (red. br. 154; 30. travnja 2003.), Hrvatsko pravaško bratstvo (red. br. 170; 14. lipnja 2004.), Hrvatska pravaška zajednica (red. br. 199; 24. listopada 2007.) i Hrvatska stranka prava dr. Ante Starčević (red. br. 211; 15. listopada 2009.).

Uzevši u obzir spomenutu činjenicu da su prije donošenja Zakona postojali samo HSP i HČSP, kako je moguće da provoditelji zakona nisu vidjeli sličnost u nazivu kasnijih pet nabrojanih stranaka s izvornim nazivom - Stranka prava? Pogotovo se to odnosi na posljednju osnovanu stranku koja ima potpuno identičan naziv s izvornom, uz dodatak imena i prezimena osnivača, Oca Domovine. Svatko sposoban samostalno razmišljati i donositi odluke temeljem vlastite procjene, a ne prihvatiti zdravo za gotovo sve što mu servira većina današnjih medija, koji su ulogu nositelja informacija zamijenili ulogom oblikovanja javnog mišljenja i koji, u suštini, prenose svega 10-ak posto točnih i provjerenih informacija, zaključit će samo jedno - jedini i najozbiljniji konkurent današnjoj vladajućoj kasti jesu ujedinjeni pravaši. Toliko ozbiljni da bi potpuno ujedinjeni mogli, u ovo krizno vrijeme, čak i pobijediti na predstojećim izborima. No, toga se ne boji samo Zajednica, već i Partija. Obje se boje moguće ''hrvatizacije'' političke scene u RH i zato se dopušta usitnjavanje i slabljenje pravaša, jer to je u interesu europeizacije koju konstantno spominju i centar i ljevica.

Iz svega navedenog vidljivo je kako je recept za osnivanje stranke vrlo jednostavan; ona samo treba nositi pravaški predznak i dozvola Ministarstva uprave dobije se vrlo brzo. No, što kada netko poželi registrirati stranku sličnog naziva kao i HDZ? Je li i tada procedura tako jednostavna i brza? Naravno da nije niti jednostavna niti brza, već je to nemoguće! Naime, dok je Ministarstvo uprave djelovalo pod nazivom Središnji državni ured za upravu, zaprimili su zahtjev za osnivanjem političke stranke HDZ Vukovar 1990. Naravno, zahtjev je odbijen jer naziv previše podsjeća na HDZ. Također, Ministarstvu uprave nekoliko je puta poslan zahtjev za registriranjem stranke HDZ dr. Franjo Tuđman, no zahtjev je, naravno, odbijen.

Osobno, kao tajnik HČSP grada Zagreba, već više od 3 mjeseca šaljem svakodnevne e-mail upite g. Davorinu Mlakaru i Ministarstvu uprave s kratkim pitanjem: ''Kako je moguće osnivanje toliko pravaških stranaka, a nije dozvoljeno osnivanje HDZ dr. Franjo Tuđman, odnosno HDZ Vukovar?'' Moje jasno pitanje zahtjeva sažet odgovor od nekoliko riječi, no odgovora nema i nema. Posljednjih mjesec dana uporno zovem informacije Ministarstva, a do sada mi se samo jednom javila jedna gospođa koja je prepoznala što želim čim sam rekao svoje ime i prezime, te je rekla kako će osobno urgirati kod ministra na brzom odgovoru. Dotična je gospođa bila izuzetno ljubazna, a ja sam Ministarstvo dodatno pohvalio na odličnim internetskim stranicama, uz komentar kako je sve to ipak samo fasada, te da ljude zanimaju odgovori na pitanja, a ne estetika i ljubaznost. Na žalost, od tada se nitko ne javlja na informacijama, odgovora na moje ponovljene upite nema, a razlog je sva trulež nakupljena u toj zgradi s prekrasnom fasadom i ljubaznim vratarom. Jasno, odgovora nema jer ga ne može niti biti.

Ima još jedan detalj koji stvara dodatnu pomutnju kod glasača, a mogao bi se vrlo lako otkloniti kada bi bilo političke volje. Nije li logično postaviti pitanje zašto je dovoljno svega 100 punoljetnih poslovno sposobnih državljana Republike Hrvatske za osnivanje političke stranke (točka 2 / članak 6 Zakona)? To je apsurd, jer 100 ljudi je tek nešto više od 0,02 promila ukupne populacije RH. Kada bi se ta ljestvica podigla na barem 10.000 osoba (manje od 3 promila) potrebnih za registriranje političke stranke situacija bi bila, običnom glasaču, znatno jasnija i bistrija, jer tada ne bismo imali toliko stranaka sličnog naziva na političkoj sceni (uzmimo za konkretan primjer pravaške stranke, iako njih ima toliko zbog ranije navedenih razloga, odnosno stranke zelenih - njih čak 7), izbjegli bismo pojavu stranaka čiji je jedini cilj liječenje taštine svojih lidera (Alijansa za pravnu državu, Nacionalni demokrati, Nova generacija, Sjedinjene nezavisne liste, Srednjoeuropska akcija i sl.), ne bismo imali minorne stranke isključivo regionalnog i gradskog karaktera (Autonomna regionalna stranka Hrvatskog primorja, Gorskog kotara, otoka i Rijeke, Banijska demokratska stranka, Dalmatinska autonomaška stranka, Demokratska stranka slavonske ravnice, Istarska socijaldemokratska nezavisna stranka, Moje malo Međimurje, Podravska stranka, Zagorska stranka, Građanska stranka Sisak, Karlovačka stranka, Liga za Brod, Lista za Rijeku, Paška stranka, Rapski pučki sabor i sl.). Time bismo spriječili rasipanje glasova glasača i uzaludno zaokruživanje imena stranaka orijentirane na dob i spol glasača (Akcija hrvatskih umirovljenika, Akcija mladih, Demokratska stranka umirovljenika, Hrvatska stranka mladih, Savez hrvatskih umirovljenika i seniora, Demokratska stranka žena i sl.). Tim ograničenjem potpuno bismo prekinuli političku getoizaciju nacionalnih manjina (Bošnjačka demokratska stranka hrvatske, Demokratska partija Srba, Hrvatska romska demokratska stranka, Nova srpska stranka, Partija podunavskih Srba, Stranka Roma hrvatske i sl.) i omogućili njihovu potpunu i brzu integraciju u hrvatsko nacionalno biće. Jer, kakav program Istarske stranke imaju za Slavoniju ili Dalmatinske za Zagorje? Kakav plan za buduća pokoljenja imaju stranke umirovljenika? Imaju li te stranke mladež i koja je dobna granica za istu? Kakav program stranka žena nudi muškarcima? Kako se Hrvat može afirmirati unutar stranke jasnog srpskog ili romskog karaktera? Siguran sam kako postoji dosta razloga za postojanje svih pobrojanih stranaka, no još je više razloga za njihovo eliminiranje jednostavnim zakonskim okvirom. Samo, njihovo uklanjanje ''nekome'' nije u interesu.

Jasno mi je da će sada početi napadi na HČSP, jer niti mi nismo parlamentarna stranka (više / još), pa se ljudi s pravom mogu pitati odakle nam pravo pozivati na eliminiranje pojedinih stranaka. No, to pravo nam daje činjenica da HČSP ima u svojoj srži snažan nacionalni program prihvatljiv kako svim hrvatskim regijama, tako i svim dobnim, spolnim i nacionalnim skupinama.

Za kraj - ostavljam jasnu poruku svima koji su možda pomislili drugačije. HČSP ne želi uništiti pravaško zajedništvo i ujedinjenje svih pravaša, na čemu se radi već duže vrijeme. Dapače, mi ga želimo proširiti na sve stranke domoljubne orijentacije s jasno definiranim nacionalnim ciljevima. Samo, tražimo jasan odgovor Ministarstva uprave (koji mi znamo, no ne zna velika većina građana); zašto se uporno radi na destrukciji pravaštva, ako se zna da je to jedina izvorna hrvatska politička opcija?

Ivan Škrlec, dipl. inž. el., tajnik HČSP grada Zagreba

HČSP priprema demonstracije u više njemačkih gradova

Köln, 06.01.2011, Božo Jakeljić, povjerenik HČSP-a za Njemačku

HČSP priprema demonstracije povodom skorog dolaska predsjednika dra. Ive Josipovića u Njemačku

Budući da će predsjednik RH dr. Ivo Josipović 21. i 22. siječnja 2011. službeno posjetiti SR. Njemačku, međunarodni tajnik HČSP, Ivan Lozo, zatražio je od nadležnih njemačkih vlasti dozvolu za održavanje deminstracija u više njemačkih gradova.

Demonstracijama HČSP-Njemačke želi upozoriti širu njemačku javnost da predsjednik RH izjednačavanjem partizansko-četnickog zločina s antifašizmom i pozivanjem na ne samo javno, već i “ponosno” nošenje znakovlja totalitarnog jugo-komunističkog režima krši rezolucije Vijeća Europe 1481 od 25.01.2006. i 02.04.2010. (2010/C 137 E/05) te Deklaraciju Hrvatskoga sabora 1786 od 30.06.2006., koje zahtijevaju jasno distanciraje od zločina počinjenih od strane totalitarnih komunističkih režima i osudu tih zločina i režima bez ikakvih nejasnoća. HČSP-Njemačke se želi solidarizirati s nedavnim zahtjevom šest post-komunističkih europskih zemalja (kojem se na žalost nije priključila Hrvatska) a kojim se traži da javno odobravanje, negiranje i trivijalizacija zločina počinjenih od totalitarnih komunističkih režima, te isticanje znakovlja komunističkih režima u budućnosti bude kazneno djelo.

HČSP-Njemačke očekuje od predsjednika RH da učini sve što je u njegovoj moći da se SR Njemačkoj izruče nekadašnji suradnici zloglasih jugoslavenskih tajnih službi koji danas nesmetano žive u Hrvatskoj (Jospip Perković i družina) a koje SR Njemačka traži po međunarodnim tjeralicama tereteći ih da su na teritoriju SR Njemačke ubijali hrvatske političke emigrante.

Konačno HČSP-Njemačke očekuje od predsjednika RH da će prigodom službenog posjeta SR Njemačkoj javno podržati inicijativu da SR Njemačka posthumno oduzme njemačko državno odličje komunističkom diktatoru J.B. Titu, kao i nedvosmisleno osuditi taj totalitarni jugo-komunistički režim, njegove zločine i sve današnje podržavatelje i sljedbenike toga strašnoga povijesnoga razdoblja hrvatskoga naroda, koje je rezultiralo genocidom i gotovo biološkim istrijebljenjem Hrvata.

Ako predsjednik Josipović želi postati predsjednik svih hrvatskih građana i hoće "europsku Hrvatsku", onda se mora odreći balkanskog i partizanskog balasta i prestati dijeliti narod po Mesićevu modelu, što je i on za sada nastavio izjavama o "kapi partizanki" i sličnim potezima.

Köln, 06.01.2011

Božo Jakeljić, povjerenik HČSP-a za Njemačku

Izbjegli Srbi TRAŽE i ŽELE, no s kojim pravom?!

Piše: Ivan Škrlec, dipl. Inž. el. - tajnik HČSP grada Zagreba

Zagreb, 7. siječnja 2011

Posljednjih se dana, na inicijativu koordinacijskog tijela izbjegličkih i drugih udruženja i zavičajnih klubova hrvatskih Srba, ponovno aktualiziralo pitanje potpisivanja peticije izbjeglih Srba iz Republike Hrvatske kojom se, u 12 točaka, traži ostvarivanje njihovih prava. Pravo na potpisivanje peticije imaju svi izbjegli i prognani Srbi u Domovinskom ratu, kao i svi Srbi koji u Republici Hrvatskoj imaju bilo kakvu imovinu. Tim potezom traži se blokiranje pregovora o pristupanju Hrvatske Europskoj uniji sve dok se ne ispune svi zahtjevi građana srpske nacionalnosti.

Do same peticije, prema tumačenju predsjednika Koalicije udruženja izbjeglica Miodraga Linte, došlo je stoga što je povratak Srba otežan visokom cijenom otkupa stanova, te se sav njihov povratak svodi na nužno zbrinjavanje izbjeglih. Stoga oni od Republike Hrvatske zahtjevaju i žele povratak svih nasilno oduzetih pokretnina i nekretnina, povratak oduzetog stanarskog prava ili pravednu naknadu, obnovu imovine uništene u ratu i u terorističkim akcijama, te konvalidaciju radnog staža za vrijeme tzv. Republike Srpske Krajine.

Osim navedenog, izbjegli Srbi traže isplatu dinarske i devizne štednje i zaostalih mirovina, pravo na dionice ili naknadu za nesudjelovanje u postupku privatizacije, reviziju presuda za ratne zločine donesene u odsutnosti okrivljenih, prestanak etnički motiviranih suđenja, završetak ekshumacija i identifikaciju nestalih.

Kada bi neupućeni čitatelj pročitao navedene zahtjeve lako bi mogao steći dojam kako je srpska vojska, odnosno JNA i četnici, izašla iz rata kao veliki pobjednik, te temeljem toga Srbi imaju pravo tražiti i željeti sve navedeno. No, tijek povijesti ipak je, Bogu hvala, išao malo drugačijim putem. Ili ipak nije?

Svako tko je proživio devedesete zna i svjestan je činjenice tko je u ratu pobijedio i tu nema nikakvog spora. Ako izuzmemo mirnu reintegraciju Podunavlja, rat je svršen akcijom Oluja. Nakon što je krenula Oluja vođe velikosrpske pobune naredile su evakuaciju, o čemu postoje dokazi, te su Srbi sami pobjegli svjesni činjenice da je velika većina njih gadno zgriješila protiv Hrvatske i njenih građana. No, pravo pitanje u napetim odnosim Hrvata i Srba je tko je pobjednik u miru? Tu se može ponuditi jednostavan i suvisao odgovor koji će možda neke i zasmetati, ali tako je - Hrvati su iz svih ratovanja sa Srbima izašli kao pobjednici, dok su Srbi, odnosno njihova diplomacija, vječiti pobjednici u miru. Bez velikog udaljavanja od teme treba samo spomenuti glavna obilježja njihove vanjske politike, odnosno iskrivljavanje povijesnih činjenica, besramno iznošenje očitih neistina, neraskidive veze sa slobodnim zidarstvom i posrbljenje nesrpskih naroda.

No, samo je jedna istina, a ta je da su Srbija i Crna Gora (Jugoslavija) potpomognute Srbima iz Hrvatske napale Hrvatsku. Eufemiziranje te činjenice doista ispada jadno, pa smo tako neki dan na televiziji mogli čuti kako je u Borovu selu uhićeno nekoliko građana Republike Hrvatske koji su izvršili masakr nad pripadnicima MUP-a RH 1991. godine. Izbacivanjem samo dvije riječi ''srpske nacionalnosti'' cijela rečenica ima sasvim drugačiji smisao bilo kome tko nije bio živi svjedok toga vremena, a to nije ništa drugo nego silovanje povijesti pred našim očima i stvaranje nove, ''politički korektne'' povijesti za našu djecu.

Da živimo u normalnoj, uređenoj i pravednoj zemlji, apsolutno nitko ne bi se trebao pertjerano uzbuditi zbog suludih srpskih zahtjeva. Zna se tko je koga napao i na čijem se teritoriju vodio rat, te tko je pobijedio. Sukladno tome zna se tko treba kome platiti ratnu odštetu bez potrebe za novim polemikama. Zna se tko mora omogućiti povratak oko 40.000 protjeranih Hrvata iz Srbije, gdje se nije vodio rat, te iz tzv. Republike Srpske. Zna se tko je odgovoran za nestanak još oko 1.200 Hrvata u ratu. Stoga, doista jadno zvuče izjave naših političara kako je najbolje odustajanje od tužbe zbog dobrosusjedskih odnosa, pogotovo ako se ispune zahtjevi postavljeni u tužbi. Naime, Njemačka je tek prije par mjeseci isplatila zadnju ratu u ime ratne odštete za I. svj. rat, pa je živjela u miru sa svim susjedima. Možemo tako i mi sa Srbima- neka plate sve, pa ćemo im se i ispričati što smo se branili i obranili.

U jednoj od točaka Srbi traže obnovu imovine uništene u ratu i u terorističkim akcijama. Nije problem zaključiti na koje oni to akcije misle, no problem je što imaju obraza tražiti odštetu od zemlje čije vojne oslobodilačke akcije Maslenica, Bljesak, Oluja i druge oni nazivaju terorizmom. Za njih je, dakle, oslobođenje međunarodno priznatog teritorija Republike Hrvatske od genocidnih i paravojnih formacija punih mržnje terorizam. Jasno, za njih terorizam nije rušenje balvana, protjerivanje nesrpskog stanovništva početkom rata s područja s većinskim srpskim stanovništvom, pljačka i palež imovine...

Srbi žele i konvalidaciju radnog staža od 1991. do 1995. godine, što je u izravnoj suprotnosti sa Zakonom o konvalidaciji, u kojem stoji: ''U staž se ne priznaje razdoblje provedeno u aktivnoj službi ili u pričuvnom sastavu vojske, milicije ili teritorijalne obrane tzv. Republike Srpske Krajine i razdoblje provedeno na radu, u bilo kojem svojstvu, u Ministarstvu obrane ili Ministarstvu unutarnjih poslova tzv. Republike Srpske Krajine. Također se, kao staž, ne priznaju razdoblja koja je zainteresirana osoba provela na radnom mjestu u tijelima čiji je rad bio usmjeren na rušenje pravnog poretka Republike Hrvatske, niti je takva mogućnost propisana zakonima Republike Hrvatske.'' Ukoliko bi, nekim čudom, ova točka bila usvojena, bila bi to pljuska svakom građaninu Republike Hrvatske koji je u njenim najtežim vremenima davao svoj doprinos njenoj izgradnji. Na taj bi se način izjednačili u pravima svi radnici koji su pod kišom granata trčali na svoje radno mjesto kako bi pekli kruh, liječili ljude... s bradatim alkoholičarskim životinjama koje su istovremeno pucale po njima.

Srbi dalje inzistiraju na dionicama ili naknadi za nesudjelovanje u postupku privatizacije. E, da ovo nije smiješno, bilo bi vrlo tužno. Pa oni 1993. godine nisu željeli ''ustašku'' kunu za svoju valutu, a sada im je odjednom dobra? Oni žele dionice i dividende od tvrtki koje su ponajviše i uništavali - INA, HEP... Svi znamo koliko je pljačke bilo u našoj privatizaciji. Tu pljačku smišljeno su izveli pojedini građani Republike Hrvatske (nikako ne Hrvati) ugl. jugoslavenskih svjetonazora. No, do tog i takvog kriminala nikada ne bi došlo da misli većine Hrvata nisu bile usmjerene na obranu zemlje od prekodrinskog agresora. Stoga, jasno, glasno i odgovorno treba utvrditi - pljačke u privatizaciji nikada ne bi bilo u tolikoj mjeri (a možda niti uopće) da Srbi nisu krenuli s rušenjem ustavno-pravnog poretka Republike Hrvatske.

Ostale točke također su apsurdne dobrim djelom (povlašteni otkup stanova i naknada za izgubljeno stanarsko pravo; isplata dinarske i devizne štednje i zaostalih mirovina; revizija presuda za ratne zločine donesene u odsutnosti okrivljenih), a kada bi im se kojim slučajem udovoljilo, u Republici Hrvatskoj bi Srbin moglo komotno postati zanimanje. Siguran sam da bi jedan dobar dio naših građana promjenio nacionalnost kada vidi koje oni pogodnosti dobivaju. Ili je možda najbolje riješenje proglasiti Hrvate manjinom u Hrvatskoj, te zatim tražiti ista prava koja imaju i Srbi? A možda bismo mogli uzeti u obzir činjenicu da i dan danas postoji Vlada tzv. Republike Srpske Krajine u izbjeglištvu, pa neka se predlagatelji peticije jave na adresu premijera te zemlje čudesa, te njemu upute zahtjeve.

Ono što još malo čudi je činjenica da je u Hrvatskoj vojsci bio veliki broj ''lojalnih'' Srba koji su previše tihi. Pristajanje na nebulozne zahtjeve bila bi velika pljuska posebno njima, jer bi se tada mogli, logično, zapitati - zašto sam branio i stvarao ovu državu, kada sam je mogao rušiti i biti nagrađen?!

Na žalost, poznavajući naš politički vrh, nakon abolicija i uvođenja četnika u Hrvatski sabor, te obnavljanja i veličanja partizanije, ne treba nas iznenaditi niti odbacivanje tužbe za genocid niti eventualno spuštanje gaća pred Srbima ako Europa na tome bude inzistirala. Umjesto ustrajanja u našim pravednim zahtjevima i traženja zadovoljštine za sva zla koja nam ''braća'' učiniše, izgledniji je obratni završetak u nekoj novoj Jugosferi. A u njoj će Srbi slaviti čiča Dražu, Srpska radikalna stranka, jedna od najjačih srpskih političkih stranaka, na svojoj će internetskoj naslovnici ponosno isticati ćirilićni natpis ''KONCEPT VELIKE SRBIJE PREDSTAVLJA SMISAO POSTOJANJA SRPSKE RADIKALNE STRANKE'', dok će Hrvati, zahvaljujući svojoj diplomaciji, morati šutjeti. I onda će se netko začuditi kada se povijest za 20, 30 ili 50 godina ponovi, pa se spusti gusta magla i ljuta rana počne ljutom travom liječiti...
Hajde da završimo pozitivno - jedino pozitivno u cijeloj priči je činjenica da ionako većina građana ne želi ulazak Hrvatske među nemoralnu skupinu interesno zavađenih država zvanih EU, pa bismo, ako se držimo one da cilj opravdava sredstva, možda ipak mogli Srbima reći malo hvala.

Bog i Hrvati

Za Dom Spremni
Ivan Škrlec, dipl. Inž. el. - tajnik HČSP grada Zagreba